Državne institucije Bosne i Hercegovine, do sada su imale manjkav pristup zaštiti ljudskih prava LGBT osoba. Iako postoji određena zakonska regulativa, koja štiti LGBT osobe od diskriminacije u svim oblastima života, praksa je veoma drugačija. Pored domaćeg zakonodavstva BiH se na rad na ljudskim pravima obavezala i kao potpisnica niza međunarodnih dokumenata, a jedan od njih je i Preporuka Komiteta Vijeća Evrope o mjerama za borbu protiv diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta, koja državama članicama navodi niz mjera koje trebaju provesti kako bi garantovale ljudska prava LGBT osoba. Bosna i Hercegovina od 2010. godine, kad je ova Preporuka donesena, nije sprovela većinu predloženih mjera.
Svim ovim dokumentima naglasak se stavlja na državne institucije i instuticije entiteta i Brčko Distrikta u promociji i zaštiti prava svih njenih građana_ki bez diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identieta. Do 2015. godine vrlo malo državnih institucija u Bosni i Hercegovini je uopšte javno govorilo o ljudskim pravima LGBT osoba. 19. maja 2015. godine je prvi put održana tematska sjednica Zajedničke komisije Parlamentarne skupštine BiH za ljudska prava o ljudskim pravima LGBT osoba. O tome da li je ovo izolovan slučaj ili su institucije u BiH prepoznale važnost proaktivne zaštite ljudskih prava LGBT osoba razgovarali smo sa Sašom Gavrićem, izvršnim direktorom Sarajevskog otvorenog centra.
Razgovarala: Bojana Vasić
LGBT.ba: Koliko institucije BiH i njenih eniteta zaista rade na zaštiti ljudskih prava LGBT osoba? Da li možemo govoriti o preuzimanju proaktivne uloge države BiH u zaštiti LGBT prava?
GAVRIĆ: Federalizam u Bosni i Hercegovini, sa dva entiteta, distriktom i deset kantona, rezultirao je time da na nižim nivoima vlasti uopšte nemamo institucije koje se profesionalno i sa znanjem bave ljudskim pravima. Tako npr. Vlada Federacije pruža određene usluge osobama sa invaliditetom ili žrtvama porodičnog nasilja, ali samo kao oblik socijalne zaštite, ne shvatajući svoju ulogu u širem ljudskopravaškom kontekstu. Entiteti, ako ne čak i kantoni, morali bi formirati vladine kancelarije za ljudska prava, koje bi s na svojim nivoima vlasti brinule o ljudskim pravima.
Kao rezultat tog stanja, do sada se na nivou države, entiteta i kantona realno niko nije bavio pravima LGBT osobama. Izbori 2014. su donijeli promjenu. Po prvi put, pod pritiskom međunarodne zajednice, zbog rada Sarajevskog otvorenog centra i zbog shvatanja značaja ovog pitanja, ministarstva, agencije i vladina tijela počinju da rade na pravima LGBT osoba. Po prvi put, institucije djeluju proaktivno.
LGBT.ba: Zašto je važno da državne institucije prepoznaju bitnost svoje uloge i proaktivnog djelovanja u zaštiti ljudskih prava LGBT osoba, umjesto da taj posao za njih obavljaju nevladine organizacije?
GAVRIĆ: Institucije na svim nivoima vlasti su odgovorne za sve građane i građanke. A samim time i za LGBT osobe. Ako se LGBT osobe u cijelom svijetu, pa samim time i u BiH, suočavaju sa predrasudama, mržnjom i diskriminacijom, onda je odgovornost institucija da djeluju protiv toga. Situacija je do izbora 2014. izgledala tako da se većina promjena na institucionalnom nivou dešavala samo zato što je Sarajevski otvoreni centar u zadnjih pet godina razvio saradnju sa nekim od njih. Sami od sebe ništa nisu skoro radili.
LGBT.ba: Koje su najneophodnije mjere koje BiH kao država i njeni entiteti trebaju poduzeti da bi proaktivno zaštitili ljudska prava LGBT osoba? Kakav bi značaj proaktivna uloga državnih institucija u borbi protiv homofobije imala za LGBT osobe u BiH?
GAVRIĆ: BiH zaštiti i unapređenju stanja ljudskih prava LGBT osoba mora pristupiti strateški. Mjere koje se poduzimaju ne smiju biti ad hoc i reaktivne, nego se mora razmišljati unaprijed, te adekvatno i planirati. Svijetli primjer predstavljaju gender institucionalni mehanizmi na nivou BiH i entiteta. Agencija za ravnopravnost spolova BiH i Gender centri Republike Srpske i Federacije BiH postali su pioniri institucionalnog djelovanja, uvidjevši da pitanje prava LGBT osoba jeste pitanje i rodne ravnopravnosti. Ove institucije su ove godine otpočele intenzivan rad, koji će naredne godine rezultirati uključivanjem prava LGBT osoba u njihov svakodnevni rad, a sve to kroz operativne planove entiteta i države za unapređenje prava LGBT osoba. U decembru ove godine vlade entiteta i Vijeće ministara BiH usvojit će operativne planove za 2016. godinu, te će tako po prvi put prava LGBT osoba biti u vladinim strateškim dokumentima. Također, treba naglasiti da je i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH pripremilo Akcioni plan za suzbijanje diskriminacije, koji sadrži konkretne mjere za rad na pravima LGBT osoba, sa fokusom na prava transrodnih osoba. I ovaj dokument bi se ubrzo trebao usvojiti na Vijeću ministara BiH. Zato, možemo zasigurno reći da će 2016. godina biti jedinstvena jer tada konačno otpočinje nova era za unapređenje prava LGBT osoba.
LGBT.ba: S obzirom da neke države iz regiona prednjače u zaštiti prava LGBT osoba, da li možemo naučiti nešto iz njihovih primjera?
GAVRIĆ: U medijima se mogu pročitati izjave da je stanje mnogo bolje u susjednim državama. Hrvatska se tu naročito izdvaja. Ovo što se trenutno u Bosni i Hercegovini dešava, gdje institucije i ministarstva počinju raditi na pravima LGBT osoba, u Hrvatskoj se to skoro prije deset godina desilo. Ključni moment jeste bio nakon 2012. kada se otišlo toliko daleko, da je Vlada Hrvatske pristupila čak izradi jednog zakona koji istospolne životne zajednice po pravima izjednačava sa heteroseksualnim brakovima, osim u oblasti posvajanja. Ovo se, naravno, sve desilo samo zato što je neko u hrvatskoj vladi odlučio da prava LGBT osoba ne trebaju čekati nego da se vlada ovim mora baviti. Vjerujem da je BiH u tom smislu na dobrom putu.
