Trans feminizam: “trećevalni” feminizam

Transfeminism_symbol.svgTrans feminizam – tj. transrodna perspektiva feminizma, ili feministička perspektiva o transrodnim pitanjima – je jedan od mnogih takozvanih “trećevalnih” feminizama. Njegovi korijeni su usko povezani sa drugim feminističkim pod-pokretima, npr. seks pozitivnim feminizmom, postmodernim/poststrukturalnim feminizmom, queer teorijom i intersekcionalnošću. Ove struje feminizma predstavljaju otklon od pogleda na seksizam kao pojednostavljeni, jednostrani oblik opresije, u kojoj su muškarci opresori, a žene žrtve, kraj priče.

Umjesto toga, ovi feminizmi prepoznaju da postoji mnoštvo oblika seksizma – tj. mnoštvo duplih standarda baziranih na spolu, rodu ili seksualnosti određene osobe. Pored tradicionalnog seksizma (u kojem su muškarci posmatrani kao legitimniji nego žene), postoji heteroseksizam (u kojem su heteroseksualci posmatrani kao legitimniji nego homoseksualci), monoseksizam (u kojem su osobe koje isključivo privlače pripadnici_ce jednog spola, posmatrane kao legitimnije od biseksualaca/panseksualaca), maskulini centrizam (u kojem je muževna rodna ekspresija posmatrana kao legitimnija od ženstvene rodne ekspresije) itd.

Postoje i drugi oblici marginalizacije koji su rasprostranjeni u našem društvu, kao što su rasizam, klasizam i diskriminacija na osnovu tjelesnih ograničenja. Kao što su naglasile nebijele feministice, ovi oblici ne postoje nezavisno jedni od drugih, nego se presjecaju i naglašavaju jedan drugog. Nebijelkinja se ne suoočava sa rasizmom i seksizmom odvojeno, seksizam s kojim se suočava je često rasni, i rasizam s kojim se suočava je često seksualiziran. Ovaj koncept intersekcionalnosti, je u današnje doba vrlo dobro prihvaćen među suvremenim feministkinjama (iako ne od onih koje ostaju vjerne jednostranom muškarci-tlače- žene-kraj-priče feminizmu).

Trans feminizam ima svoje korijene u ideji da postoje mnogostuki oblici seksizma koji se često preklapaju sa drugima i ostalim oblicima opresije. Iako su neke feministice historijski stavile seksizam u okvire patrijarhata, rane trans feministice, nametnule su rodnu binarnost – kada nam se bez našeg pristanka dodijeli ženski ili muški spol po rođenju – kao način da opišu mnoštvo oblika seksizama u našem društvu. Od onih kojima je dodjeljen muški spol se očekuje da se kada odrastu identificiraju kao muškarci, da budu muževni u rodnoj ekspresiji i da ih privlače isključivo žene, od onih kojima je dodijeljen ženski spol, se očekuje da se kada odrastu identificiraju kao žene, da budu ženstvene u rodnoj ekspresiji i da ih privlače isključivo muškarci.

Oni_e koji_e se ne prilagode rodnoj binarnosti – interseksualno dijete, tomboyish djevojčica, gej muškarac, transrodna osoba itd., su marginalizirani od strane društva, iako na različite načine. Koncept rodne binarnosti je pokušaj da se stvori sinteza između feminizma, queer i trans* aktivizma, i postao je prilično popularan od svojih začetaka među mnogim feministicama i LGBTQ aktivistima_icama.

Trans feministice su također obratile pažnju na to kako na trans osobe utječe institucionalizirani cisseksizam – oblici seksizma koji tumače rodne identitete trans osoba kao manje legitimne od onih cis osoba. Cisseksizam – ili kako ga neki opisuju – transfobija, se može uočiti ako gledamo na koji način individue, organizacije i vlade često odbijaju da poštuju življena iskustva trans osoba u našim identificiranim rodovima/spolovima; u diskriminaciji sa kojom se možemo suočiti pri zapošljavanju ili medicinskim tretmanima i u tome kako su trans osobe često žrtve zlostavljanja i nasilja.

Dok, su neki oblici cisseksizma prilično trans – specifični, drugi imaju izražene paralele sa onim šta žene doživljavaju u muško-centričnom društvu. Npr. trans osobe i žene su svakodnevno objektificirane i smatrane nesposobnima da naprave informirane odluke o svom tijelu, i naše perspektive i življena iskustva često se ne uzimaju ozbiljno od strane cis osoba i muškaraca.

Naravno, cisseksizam, ne nastaje u balonćiću. Nastaje u svijetu u kojem postoje drugi oblici seksizma i opresije. Npr. trans feministice, poput mene su artikulirale koncept trans-mizoginije, tj. načina na koji se cisseksizam i mizoginija isprepliću u životima trans žena i drugih na trans ženskom/ženstvenom spektru. Trans-mizoginija objašnjava zašto je veliki dio društvene zaprepaštenosti, demonizacije i seksualizacije transrodnih osoba koncentriran na trans žene/ženstvene individue. Cisseksizam se također prepliće sa drugim oblicima marginalizacije – npr. žrtve transfobnog nasilja su u velikom broju trans osobe koje su siromašne, koje su druge rase i/ili na trans ženskom/ženstvenom spektru.

I to je ustvari to: Trans feminizam nije smiješna zagonetka. Radije, to je jedan od mnogih “trećevalnih” feminizama koji uzimaju intersekcionalni pristup kako bi se borili protiv seksizma i opresije. Jedina stvar po kojoj se trans feminizam razlikuje je da proširuje ovu feminističku analizu na transrodna pitanja, koja su uveliko previđena ili krivo interpretirana od strane feministica u prošlosti.

Prevela Jadranka Ćuzulan

Članak preuzet sa ms. blog

Komentari

komentara